Kako možete poticati sreću na poslu?

//Kako možete poticati sreću na poslu?

Kako možete poticati sreću na poslu?

Mislite li da postoji sreća? Ako da, kako biste ju definirali?

Biste li za sebe rekli da ste sretni?

Definicije sreće su razne, ali jedina ispravna je ona vaša, ona subjektivna.

Sreća postoji i može se trajno dosegnuti. Može se bivati sretan jer čak i “loši” (“nesretni”) trenuci tvore dio općeg fenomena, kroz bol učimo suočavati se s frustracijom. Za sreću nije važan cilj/ rezultat, već put – proces.

Ranjivi smo, ali nismo lomljivi.

Potraga za srećom je nevidljivi dio svakog od nas. Sreća je nešto na čemu trebamo raditi, a ne puki osjećaj koji je posljedica toga da nam se dogodilo nešto lijepo.

Zašto pričamo o sreći na poslu?

Sreća na poslu se isplati: zaposlenicima: jer su zdraviji, vitalniji, raspoloženi, društveniji i uspješniji, ali i organizacijama: sretniji zaposlenici su više uključeni, produktivniji, suradljiviji, inovativniji i kreativniji. Rjeđe će ići na bolovanje i imaju manju vjerojatnost sagorijevanja.

  • 25% uspjeha na poslu određuje kvocijent inteligencije
  • 75% uspjeha na poslu određuju razina optimizma, socijalna podrška koju imamo i mogućnost da vidimo stres kao izazov, a ne kao prijetnju

Podizanjem razine pozitivnosti u sadašnjosti, mozak doživljava ono što sada zovemo “prednost sreće”: inteligencija raste, kreativnost raste, razina energije raste. Mozak je u pozitivnosti je 31% produktivniji od mozga u negativnosti, neutralnosti ili pod stresom. 37% ste bolji u prodaji. Liječnici su 19%, točniji u postavljanju točne dijagnoze kada su pozitivni umjesto negativni, neutralni ili pod stresom.

Što sve određuje sreću na poslu?

Postoje četiri stupa sreće na poslu:

  • SVRHA: zašto se ustajete ujutro i idete na posao? Svrha je viši cilj i ideja o tome što/čemu vi kao osoba želite doprinijeti svijetu. Bit ćete sretni na poslu ako je svrha organizacije usklađena s vašom svrhom. Svrha organizacije doprinosi sreći na poslu na sljedeće načine:
    • Daje smjernice i usmjerava odluke
    • Interno motivira i povezuje ljude
    • Gradi priču i stvara “obožavatelje”
    • Privlači talente
  • LJUDI: povezanost s kolegama i način na koji radite zajedno. Možete li biti “svoji” i pokazati ranjivost? Osjećate li pripadnost organizaciji? Postoji li povjerenje? Potiče li se povezivanje? Kako graditi povezanost na radnom mjestu:
    • Stvaranje sigurne kulture, u kojoj su dozvoljeni (i pokazani) ranjivost, otvorenost i iskrenost
    • Davanjem dobrog primjera
    • Obraćanjem pozornosti jedni na druge i odvajanjem vremena jedni za druge (javit ću ti se u slobodno vrijeme VS. oslobodit ću vrijeme za tebe)
  • NAPREDAK: postizanje rezultata u smislenom radu i mogućnost rasta i razvoja. Zadovoljstvo osjećate kada se slave uspjesi i kada imate autonomiju i odgovornost. Upravo pronalaženje krajnje ravnoteže između izazova i vaših (rastućih) sposobnosti stavlja vas u takozvani ‘tok’. Kako poticati osjećaj napretka na radnom mjestu?
    • Neka rezultati budu vidljivi
    • Slavite velike i male uspjehe (usredotočite se na ono što uspijeva)
    • Formulirajte jasne i smislene ciljeve
    • Dajte/ tražite autonomiju i odgovornost
  • POZITIVNOST: smijeh i zabava stvaraju bolju atmosferu, potiču kreativnost i donose više sreće na posao. Pozitivnost na radnom mjestu je važan razlog dolaska na posao, a čak i potiče učenje. Kako poticati pozitivnost na radom mjestu?
    • Stvarajte navike, rituale i okolinu u kojoj je zabava OK
    • Organizirajte zabavne događaje (uz hranu, piće, sport…)
    • Budite primjer: Pokažite kako se vi zabavljate!
    • Činite neočekivane zabavne stvari
    • Osigurajte da to bude iskreno – da ne postane površno

Kako individualno možete stvarati trajniju pozitivnu promjenu?

  • Zapisivanjem stvari na kojima ste zahvalni, na kraju dana
  • Vođenjem dnevnika i opisivanjem pozitivne situacije koja vam se dogodila
  • Vježbanjem
  • Meditacijom ili mindfulnessom
  • Spontanim činima ljubaznosti

Umjesto zaključka

“Legenda kaže da se, prije nego što je postojao ljudski rod, okupilo nekoliko šumskih duhova kako bi izvodili nestašluke.

Jedan od njih reče: “Ubrzo će biti stvoreni ljudi. Nije fer da imaju toliko vrlina i toliko mogućnosti. Trebali bismo učiniti nešto da im bude teže. Napunimo ih porocima i manama, to će ih uništiti.”.

Najstariji među duhovima kaže: “Predviđeno je da budu puni mana i licemjerja, ali tako će biti samo potpuniji. Mislim da ih trebamo lišiti nečega što će ih tjerati da svakog dana dožive neki izazov.”

“Kako zabavno!!!” rekoše svi.

Ali jedan mladi i lukavi duh prokomentira iz kuta: “Trebali bismo oduzeti nešto važno… ali što?”

Nakon mnogo razmišljanja stari duh uzvikne: “Znam! Uzet ćemo im ključ za sreću.”.

“Predivno… fantastično… sjajna ideja!” viču svi šumski duhovi plešući oko kotla.

Stari duh nastavi: “Problem će biti KAMO GA SAKRITI da ga ne nađu.”.

Prvi ponovno uzme riječ: “Sakrijmo ga na vrhu najviše planine na svijetu.”, na što drugi odmah odgovori: “Ne, ne zaboravi da imaju snagu i izdržljivost; netko se lako može popeti i uzeti ga, a ako ga nađe jedan, svi će ga moći skinuti, i izazov je gotov.”

Treću duh predloži: “Onda ćemo ga sakriti na dnu mora.”.

Četvri preuzme riječ i odgovori: “Ne, ne zaboravite da su znatiželjni; u nekom će trenutku izgraditi napravu kojom će sići do dna i onda će ga bez problema naći.”

Treći reče: “Sakrijmo ga na planetu udaljenom od Zemlje.”

Na što su ostali rekli: “Ne, ne zaboravi njihovu inteligenciju, jednoga će dana sagraditi brod kojim će putovati do drugih planeta i otkrit će ga.”.

Neki stari duh, koji je šutio slušajući pozorno sve prijedloge, stao je u sredinu i rekao: “Mislim da znam kamo ga možemo staviti da ga stvarno nikad ne nađu. Moramo ga sakriti gdje ga nikad neće tražiti.”

Svi su se začuđeno okrenuli i jednoglasno upitali: “Kamo?”.

Duh je odgovorio: “Sakrit ćemo ga U NJIH SAME… vrlo blizu srca.”

Smijeh i pljesak bili su sve jači. Svi su se duhovi smijali.

“Ha-ha-ha! Bit će toliko zauzeti traženjem vani, očajavat će ne znajući da je sve vrijeme u njima.”

Mladi skeptik se ubaci: “Ljudi imaju prirodnu želju da budu sretni, prije ili poslije netko će biti dovoljno mudar da otrkije gdje je ključ i reći će svima.”

“Možda”, reče najstariji duh, “ali ljudi isto tako posjeduju urođenu nepovjerljivost prema jednostavnim rješenjima. Ako taj čovjek i bude postojao i otkrije da je tajna skrivena u svakom od njih… nitko mu neće vjerovati.”

Priča iz: “Put sreće”, Jorge Bucay

2022-11-03T12:37:52+00:00listopad 28, 2022|